среда, 25. август 2010.

Zavisnost od pasijansa na kompjuteru

Da li je zavisnost od elektronskog pasijansa realan problem u današnjem svetu? Neki ljudi na bitnim pozicijama smatraju da jeste. 2005. godine Ostin Olran, senator iz Severne Karoline, je predložio zakon koji je bio protiv ove igre. On je želeo da obriše sve igre, a pogotovu pasijans sa svih kompjutera u državnoj upotrebi. Olran je smatrao da su državni službenici provodili previše vremena besposleni, trošeći novac poreznika. Verovao je da bi se uštedeli milioni ovim povećanjem produktivnosti. 

U donekle sličnom tonu je slučaj gde je gradonačelnik Njujorka skoro otpustio zaposlenog u administraciji jer je igrao pasijans u toku radnog vremena.

Pasijans možemo naći na skoro svakom kompjuteru. Većinom vremena, pasijans je jednostavna igra koja se koristi da brže prođe vreme dok se čeka da kompjuter završi druge funkcije. Isto tako, pasijans je način da se "pobegne" od svakodnevice na kratko vreme. On pomaže da se opustimo i zabavimo, bez internet konekcije. Ali, pasijans brzo može da preraste u bolest zavisnosti koja je donekle srodna zavisnosti od kompjutera i interneta. Štaviše, mnogi od simptoma i znakova su isti. 

Evo nekih od znakove ove i kompjuterske zavisnosti uopšte:

  • osećaj euforije dok se igra
  • osećaj kirivice zbog igranja ali i nemogućnost da se prestane
  • nije moguće kontrolisati količinu vremena koja se provodi igrajući pasijans
  • laganje o količini vremena provedenom igrajući ga
  • osećaj ljutnje i uznemirenosti kada neko ili nešto prekine vaše igranje
  • igranje pasijansa kad ste ljuti ili tužni da bi ste pobegli od ovih neprijatnih emocija
Fizički znaci upozorenja da se radi o štetnom ponašanju se takođe mogu pojaviti:

  • Karpal tunel sindrom
  • hroničan bol glave i leđa
  • suve oči
  • zanemarivanje ishrane
  • zanemarivanje lične higijene
izvor: lovetoknow.com

Lečenje bolesti zavisnosti i bezbolno skidanje sa droge se u Beogradu vrši na privatnoj ruskoj klinici Dr Vorobjev. 

уторак, 17. август 2010.

Zavisnost od društvenih mreža

Lečenje bolesti zavisnosti kao narkomanija nije jednostavna stvar. A pored ove teške zavisnosti ima i lakših oblika, kao na primer novopečena zavist od društvenog umrežavanja. 


Studija online prodavnice Retrevo je pitala: Da li su društvene mreže nove cigarete? Drugim rečima, pozabavili su se zavisnošću od društvenih mreža i otkrili mnogo interesantnih činjenica. 


Retrevov "Gadžetološki izveštaj" je nezavisna studija koja ispituje ponašanje korisnika na internetu. Uzorak se sastojao od 771 osobe različitog pola, godina, prihoda i lokacije u Sjedinjenim Američkim Državama. 

Studija je otkrila da 40% korisnika ispod 35 godina pristupa društvenim mrežama iz svog auta! Čak 64%  ispitanika ispod 35 godina za vreme radnog vremena, 65% na odmoru, 34% na sastanku! 36% se uključi posle seksa. 

Ove činjenice nameću pitanja kao što je: Koliko vozača pravi prekršaje i predstavlja opasnost za sebe i druge?

Od svih mreža za društveno umrežavanje Twitter je "najopasniji". Ovo je delom zbog jednostavnosti korišćenja ovog servisa. Potrebno je malo vremena i truda da se baci pogled. 

Najveću podršku zavisnosti od društvenih mreža pružaju "pametni" mobilni telefoni (smartphones) i drugi handheld uređaji. Populacija starija od 35 godina generalno preferira laptopove i desktop kompjutere za pristupanje ovim mrežama, dok skoro polovina mlađe generacije nema nikakav problem da pristupi svom omiljenom servisu preko mobilnog telefona. 

Društvene mreže ne idu nikuda. Tu su da ostanu.

prevod sa sajta: socialmediatoday.com

среда, 4. август 2010.

Zavisnost od koka kole?

Ako u polje pretrage na Googlu unesete "Coca Cola addiction" dobićete hrpu rezultata od kojih su mnogi pitanja na forumima. Naime, u celom svetu je rasprostranjena urbana legenda da je moguće biti zavistan od Koka Kole. Ove glasine često počivaju na činjenici da je do 1929. godine u receptu Koka Kole, jedan od sastojaka bio i kokain, koji je tada bio potpuno legalan. Sa promenama regulacija i zakona, kokain je izbačen, a ostale su glasine i mitovi. 

Pa ipak, osoba koja unosi velike količine Koka Kole na dnevnoj bazi može imati blagu apstinencijalnu krizu ako prestane sa unosom. O čemu je tu reč?

Odgovor je jako jednostavan. Kao i drugi penušavi napitci koji nisu dijetalne prirode, i Koka Kola je puna kofeina i šećera koji deluju kao stimulansi na naš centralni nervni sistem. Telo se navikava na taj "dodatak" i ako mu ga odjednom oduzmemo, nastaju problemi kao umor, nervoza i pospanost. 

Centri poput privatne ruske klinike Dr Vorobjev leče pacijente od ozbiljnijih bolesti zavisnosti kao što su narkomanija, alkoholizam i kockanje. 



среда, 28. јул 2010.

Zavisnost od kofeina je mentalni poremećaj, kažu doktori

pisac teksta: Džordž Stadivil za National Geographic
prevedeno sa: news.nationalgeographic.com

Pitanje: Šta zajedničko imaju heroinski narkoman koji prima dnevnu dozu metadona sa osobom koja oseća kako ne može da funkcioniše bez jutarnje šolje kafe?

Odgovor: Oboje povlađuju svojoj zavisnosti držeći pod kontolom fizički pakao apstinencijalnog sindroma.

Kako je pisac T.R. Rejd napomenuo u njegovom članku pod imenom "Kofein" za National Geographic objavljenom u Januaru 2005, stručnjaci se slažu u tome da redovna upotreba kofeina dovodi do relativno blage fizičke zavisnosti od istog.

Ovaj članak opisuje kako neki od strastvenijih korisnika kofeina postaju iziritirani, dobijaju glavobolje ili se osećaju letargično kada nisu u stanju da dođu do kafe, gaziranog napitka ili šolje čaja.

Ali da li se ovi efekti apstinencije od kofeina mogu klasifikovati kao psihički poremećaj?

Da, tvrdi Dr. Roland Grifits, profesor bihejvioralne biologije i neurologije na medicinskom univerzitetu Džon Hopkins u Baltimoru, Merilend.

Dr. Grifits, koji je pomogao u redakciji članka u Naitonal Geographicu, je glavni autor jedne sveobuhvatne studije o kofeinskom apstinencijalnoj krizi. On se nada da će ovaj izveštaj predstaviti jak argument da se ova vrsta apstinencijalne krize uključi u sledećem izdanju Dijagnostičkog i Statističkog priručnika za Psihičke poremećaje.

понедељак, 26. јул 2010.

Pet znakova da ste zavisni od Facebooka

prevedeno sa: cnn.com
autor teksta: Elizabet Koen / senior novinar iz oblasti medicine za CNN


Jednog dana, ne tako davno, Sintiju Njutn je ćerka zamolila da joj pomogne oko domaćeg zadatka. Silvija nije htela da joj pomogne jer je bila zauzeta Facebookom. Njena ćerka je otišla u svoju sobu i poslala majci e-mail u kome ju je napismeno molila za pomoć, ali Silvija nije videla e-mail jer je bila na Facebooku.

Problem se javlja kada korisnik Facebooka pređe liniju koja deli socijalno povezivanje od socijalne disfunkcije.

"Ja sam zavisnik. Jednostavno se pogubim na Facebooku," kaze Silvija. "moja ćerka se jako ljuti na mene, i stvarno, shvatam da sam patetična. Ovo nije nešto čime se ponosim. Facebook me jednostavno obuzme."

Silvija (ovo nije njeno pravo ime pošto je, srameći se svoje zavisnosti, insistirala da ostane anonimna) kaže da nedeljno provodi po 20 sati na ovom sajtu za društveno umrežavanje, od kojih je polovina poslovne prirode zbog online biznisa koji vodi. Druga polovina je za zabavu. Pokušala je da skrati vreme provedeno na Facebooku, ali nije uspela u tome.

"Mogu da izdržim ceo jedan dan bez Facebooka," kaže. "Ali nikad nisam uspela da izdržim jedan ceo vikend."

Iako ne postoje statistički podaci o "Facebook zavisnosti" - koja još uvek ne postoji kao zvanična medicinska dijagnoza - psihoterapeuti kažu da viđaju sve više ljudi kao pto je Silvija, koji su prešli od socijalnog povezivanja u socijalnu disfunkciju.

"Prošlog petka sam u kancelariji imala tri klijenta koji su imali probleme sa upotrebom Facebooka," kaže Pola Pajl, porodični i bračni psihoterapeut u Grinsboru, Severna Karolina. "Nekontrolisana upotreba se pretvara u kompulsiju koja vodi otuđivanju od stvarnog sveta i beg u Facebook realnost."

Kako onda da znate da li se i vaša upotreba Facebooka pretvorila u kompulsiju? Možete rešiti Dr. Pajlov test po imenu "Inventar Facebook kompulsija" da bi ste to saznali.

Dr. Pajl i drugi psihoterapeuti koje smo intervjuisali za ovaj članak tvrde da Facebook sam po sebi nije problematičan i da velika večina njegovih 200 miliona korisnika sasvim dobro funkcionišu.

"I ja imam nalog," kaže Dr. Pajl. "Ćerka mi se upravo udala, i postavljanje slika sa njene svadbe na Facebook gde svi moji prijatelji mogu da ih vide mi je donelo ogromno zadovoljstvo."

Ona kaže da se problem javlja kada korisnik ignoriše porodicu i poslovne obaveze zabog toga što im je svet Facebooka mnogo primamljiviji od realnog.

Silvija kaže da proverava Facebook čim se probudi, još barem 7 puta u toku radnog vremena, jednom po dolasku kući i još jednom pre spavanja. Ako ste brojali, to je oko 10 puta dnevno.

Kao samohranoj majci, Silviji su omiljene Facebook aktivnosti kao Facebook flert i rekonektovanje sa starim školskim drugovima.

"Jedan od starih prijatelja mi je rekao da je bio jako zaljubljen u mene u vrtiću, i da ga je užasno bolelo kada nas nisu stavili u isto odeljenje u prvom razredu osnovne škole," kaže Silvija. "Kada sam to pročitala, patosirala sam se. Zacrvenela sam se pred ekranom. Nisam imala pojma da sam mu toliko značila. Ta izjava mi je izgledala veoma stvarno i toplo i drago."

Problem je u tome što to nije realno, kaže Džoana Lipari, klinički psiholog na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu. Ona upoređuje Facebook sa filmom "Trumanov Šou" iz 1998 godine. U njemu lik koga glumi Džim Keri živi u lažnom svetu u kome ništa ne polazi naopako.

"Facebook je jedan zabavan, prijatan, srećan, prelepi svet. Ljudi na njemu pokazuju samo crème de la crème svojih života. I svi oni žele da budu vaši prijatelji! To je veoma zavodljiva pomisao.

A posebno je zavodljiva kada vam pravi život ne ide od ruke, dodaje Dr. Pajl. 

"U realnom životu, ljudi imaju jutarnji zadah, i morate da zajedno da plaćate račune i da se svađate oko toga ko će da presvuče bebi pelene," kaže ona. "Ali Facebook je zemlja snova. Ne morate da se bakćete ni sa čim od toga."

Silvija kaže da je njoj sve ovo jasno i da je frustrirana količinom vremena koje provodi na Facebooku, s obzirom da ima posao i dete.

"Razmišljala sam da se skinem na suvo, odjednom, ali ta misao me je toliko uznemiravala, da sam znala da nisam u stanju da to učinim."

Znate da ste zavisni od Facebooka kad:

1. Gubite san zbog Facebooka

"Ako dugo ostajete budni zato što ste na Facebooku, pa onda budete iscrpljeni sutradan, vaša upotreba Facebooka spada u komplusivne radnje," kaže Dr. Lipari. "Ne bi trebalo da zanemarujete sebe zbog Facebooka."

2. Provodite više od sat vremena dnevno na Facebooku

Dr. Pajl kaže da je teško tačno odrediti koliko vremena provedenog na društveno umrežavanje je previše. "Ne mogu da zamislim da nekome treba više od sat vremena dnevno za Facebook, a verovatno nikome ne treba više od 30 minuta," kaže ona.

3. Postajete opsednuti bivšim ljubavima

Pronalaženje starih prijatelja je jedna od velikih aduta Facebooka, i obično nema ničega lošeg u "dodavanju" bivšeg dečka ili devojke. ali Dr. Pajl upozorava da nam se to može oteti kontroli veoma lako i brzo.

"Jedna od mojih klijentkinja se srela sa starim dečkom na Facebooku. Počeli su da provode sate noćima razgovarajući preko Facebooka. Ona je napravila neke neumesne komentare o tome kako je nesrećna u braku," kaže Dr. Pajl. "Njena rođaka je pročitala te komentare i prenela ih njenim roditeljima koji su, potom, sve to ispričali mužu dotične gospođe. Sada se razvode. "

4. Ignorišete posao zbog Facebooka

"Ako ne radite svoj posao da bi ste proveli vreme na Facebooku, možete da upadnete u velike nevolje," kaže Dr. Lipari.

5. Pomisao da ostavite Facebook vas obliva hladnim znojem

Sara Braun, koja piše blog pod imenom Guru Novog, se odrekla Facebooka za vreme velikog posta prošlog meseca kada je shvatila da ima "blagu" zavisnost od tog sajta. Smislila je "Sedam znakova da vam treba Detoksikacija od društvenog umrežavanja."

Dr. Pajl ima svoj sopstveni brzi test: "Probajte da izdršite jedan dan bez Facebooka. ako shvatite da vam je to prouzrokovalo mnogo stresa i anksioznosti, stvarno vam treba pomoć."

Ruski centar za lecenje bolesti zavisnosti u Beogradu je Klinika Dr. Vorobjev koja uspešno leči sve bolesti zavisnosti kao što su narkomanija, alkoholizam i kocka.

уторак, 20. јул 2010.

Zavisnost od ljubavi

Ljubav, to jest osećanje pripadnosti i povezanosti sa drugim ljudskim bićima, je jedna od osnovnih ljudskih potreba, odmah posle fizioloških (disanje, ishrana) i potrebe za sigurnošću (dobro zdravlje i materijalno stanje). Svi želimo da volimo i težimo tome da budemo voljeni. Ako ova inače zdrava težnja poprimi patološke razmere, to može biti pogubno i za osobu koja pati od ove zavisnosti i za njenog partnera.

 Ljubav se često romantizuje u medijima kao nešto ako ne uzvišeno, onda barem bezopasno. Samim tim, i patološka ljubav se često smatra manjim zlom od drugih zavisnosti kao kocka, alkohol ili samopovređivanje. Ovo je svakako pogrešno, zato što je patološka ljubav čest uzrok “zločina iz strasti” kao što su teški napadi, ubistva i samoubistva.

Pogledajmo samo čuveni primer Romea i Julije - iako se ova priča smatra jednom od najvećih ljubavi u istoriji književnosti, istina je da je krajnji ishod tragedija - smrt dva mlada bića.

Šta su uzroci patološke ljubavi?

    * nedovoljna nega i ljubav u detinjstvu
    * nedostatak poverenja u partnera iz straha od povređivanja
    * depresija
    * izjednačavanje potrebe za ljubavlju sa osnovnim fiziološkim potrebama kao hrana i san
    * velika potreba za kontrolom sebe i drugih
    * poistovećivanje seksualne privlačnosti sa ljubavlju

Šta su posledice patološke ljubavi?

Posledica patološke ljubavi ima mnogo. Pored onih najtežih - kao što je ubistvo, tu su i:

    * ulaženje u nezdrave veze
    * podnošenje maltretiranja od strane partnera
    * zapostavljanje prijatelja i porodice
    * gubljenje interesa za druge sfere života kao zabava i posao

Patološka ljubav često počiva na pretpostavci da je ljubav nešto neobjašnjivo i jače od nas. Osoba koja pati od ove bolesti zavisnosti misli da ne može da izabere koga i kako voli, nema kontrolu nad sobom i svojim osećanjima i postupcima.

Takve osobe imaju potpuno pogrešne ideje o romantičnoj ljubavi. Ne posmatraju je kao nešto u čemu učestvuju oba partnera i na čemu se neprestano radi.

Šta su karakteristike zavisnosti?

  • navika je kontra-produktivna
Iako radimo nešto da bi smo se bolje osećali, i osećamo se loše ako se ne upustimo u tu aktivnost, ipak imamo vise štete nego koristi od nje (prejedanje čokoladom dovodi do gojaznosti, lošeg fizičkog izgleda i zdravstvenih problema, kockanje može dovesti do bankrota, gubitka stvari i nekretnina)
  • osoba se izoluje od drugih ljudi
Bolesti zavisnosti često idu ruka pod ruku sa depresijom, nedovoljnim samopouzdanjem i drugim psihičkim problemima; osoba pribegava nečemu što joj izgleda kao spas, ali sama zavisnost ipak ne pomaže u resavanju tih istih problema od kojih se beži, pa čovek ulazi u začaran krug iz koga tesko moze sam da se odpetlja; pri tom nastaje povlačenje - prestanak kontakta sa bliskim osobama i odbijanje da se učestvuje u  socijalnom životu (u slučaju zavisnosti od video igara - igranje igre postaje jedina aktivnost u slobodnom vremenu, a drugi igrači jedini ljudi sa kojima osoba ima kontakt)

  • poricanje problema
Poricanje je dobar pokazatelj da nešto nije u redu; to je odbrambeni mehanizam kojim osoba želi da pobegne od problema, da ga “gurne pod tepih” nadajući se da će nestati sam od sebe. Ako je jasno da neko troši sav zarađeni novac na alkohol, problem sa alkoholom postoji, ma koliko on ili ona poricali da je sve u redu.

Razna lica zavisnosti

Na šta pomislite kada čujete reči “bolesti zavisnosti”?


Ako vam napamet padaju heroin, alkohol i kocka, u pravu ste - svi ovi poroci spadaju pod bolesti zavisnosti, ali osim njih, tu su još stotine stvari na koje se mozemo “navući”. Danas su stručnjacima i široj javnosti su dobro poznati pojmovi kao zavisnost od seksa, hrane, posla, interneta, video igara...

Sve ove stvari utiču na stanje naše svesti i tela i čine da se osećamo dobro. Ko se još nije obradovao čokoladi posle ručka ili dobro urađenom projektu na poslu?


Kada se radi o opasnim supstancama kao što je heroin, to znaju i vrapci na grani - ne treba ga uzimati i tačka. Ali većina drugih, manje opasnih stvari od kojih možemo biti zavisni nam pružaju neko zadovoljstvo. Posto je jasno je da je bilo kakva zavisnost loša stvar, postavlja se pitanje:

Šta je to sto cini neku naviku zavisnošću?


Da li smo alkoholičari ako popijemo pivo, pa čak i dva ili tri kada izađemo sa društvom petkom uveče? Da li smo radoholici ako nam ne smeta da ostajemo na poslu više od predviđenog radnog vremena?

Odgovor na ova pitanja leži u umerenosti.


Da li imamo meru u tome što radimo?


Ako volimo alkohol, da li ga konzumiramo u tolikoj meri da to šteti našem zdravlju i socijalnom zivotu? Da li se opijamo do beznađa? Da li dovodimo sebe ili druge u opasnost svojim ponašanjem? Da li trošimo velike količine novca na piće?
Ako je odgovor da, znači da postoji problem sa alkoholom - alkoholizam. Alkoholičar ne mora da bude polupismeni siledžija koji se taba kad god popije čašicu. Profili alkoholičara variraju, a osoba može koliko-toliko funkcionisati u društvu iako ima problem. Alkoholičar može biti visoko inteligentna i obrazovana osoba, žena ili dete.


Ovo pravilo se može primeniti na sve bolesti zavisnosti:
Lepo je biti ambiciozan, ali ako nam posao postane jedina svrha postojanja, i pri tom zanemarimo prijatelje, porodicu ili partnera, imamo problem.


Igranje video igara samo po sebi nije štetno, iako bi se mnogi roditelji pobunili na ovu tvrdnju. Ipak, dokazano je da video igre, zavisno od žanra, pospešuju koordinaciju između očiju i pokreta, logičko razmišljanje, pa čak i snalažanje u socijalnom okruženju i timski rad (kod igara koje se igraju preko mreže). 

Ali ako neko provodi svaki slobodan trenutak za kompjuterom ili konzolom, zanemaruje posao ili socijalni život (uživo), jasno je da pati od zavisnosti od video igara.